José María Medina

José María Medina
José María Medina

Predsjednik Hondurasa
(vršitelj dužnosti)
Mandat
26. lipnja 1863. – 31. prosinca 1863.
Prethodnik José Francisco Montes (v.d.)
Nasljednik Francisco Inestroza (v.d.)
Mandat
12. kolovoza – 27. kolovoza 1876.
Prethodnik  Crescencio Gómez Valladares (v.d.)
Nasljednik Marco Aurelio Soto

6. predsjednik Hondurasa1
Mandat
15. veljače 1864. – 2. listopada 1865.
1. veljače 1866. – 27. travnja 1867.
21. studenog 1867. – 21. svibnja 1868.
nepoznat datum5. rujna 1869.
14. siječnja 1870.2. veljače 1870.
26. ožujka 1870.5. travnja 1872.
Zamjenik Crescencio Gómez Valladares (v.d.; 1865–1866)
Juan Francisco López (v.d.; 1867)
Francisco Cruz Castro (v.d.; 1869–1970)
Inocente Rodríguez (v.d.; 1870)
Prethodnik  Francisco Inestroza (v.d.)
Nasljednik Crescencio Gómez Valladares (v.d.)

Rođenje 19. ožujka 1826.
Honduras Sensenti, Honduras
(tada Centralna Amerika)
Smrt 23. siječnja 1878.
Honduras Santa Rosa de Copán, Honduras
Supružnik Mariana Milla
1 Medina je 1864. godine po prvi puta izabran za predsjednika Hondurasa. Vladao je gotovo u kontinuitetu sve dok 1872. godine nije službeno svrgnut. U narednom razdoblju su njegovi mandati više puta prekidani (kao što se i sugerira), pri čemu je on de iure i dalje bio predsjednik, iako su faktično vladali vršitelji dužnosti.

José María Medina Castejón (Sensenti, 19. ožujka 1826.Santa Rosa de Copán, 23. siječnja 1878.) bio je honduraški časnik i političar, koji je u nekoliko navrata obnašao dužnost predsjednika Hondurasa. Medina je rekorder po broju mandata na čelu Hondurasa – odradio je čak osam mandatnih razdoblja, s tim da se u različitim periodima radilo o vršenju dužnosti ili pak nastavcima prekinutih mandata.

Rođen je u Sensentiju 1826. godine; s 18 godina pridružio se honduraškoj vojsci te je sudjelovao u odbijanju Walkerovog pokušaja osvajanja Srednje Amerike.

Godine 1863. godine, uz pomoć zajedničke gvatemalske, salvadorske i honduraške vojske svrgnuo je predsjednika te postao de facto predsjednik, međutim odstupio je nakon nekoliko mjeseci. Godine 1864. je, doduše, izabran za predsjednika na izborima prema tada važećem ustavu iz 1848. godine. U rujnu 1865., Medina je sazvao konstituantu, koja je izradila novi ustav, donešen 18. rujna 1865. godine. Najznačajnije promjene bile su ograničenje predsjedničkog mandata na samo jedan mandatni period, odnosno pretvaranje Nacionalnog kongresa u jednodomni parlament. Na sljedećim izborima, Medina se ponovo kandidirao te je osvojio novi mandat; prisegnuo je 1. veljače 1866. godine.

Njegov trogodišnji mandat prekidan je dva puta, a kada je shvatio da se po novom ustavu ne može ponovo kandidirati za mandat nakon 1870. godine, Medina je ponovo promijenio ustav i tako si omogućio reizbor. Nakon javnog negodovanja, čak je održao i referendum o tom pitanju, na kojem je dobio podršku od 95% glasova. Na izborima je, dakako, osvojio novi mandat, međutim 1872. godine je svrgnut u pobuni liberala, međutim ostao je politički aktivan.

Tokom 1876. godine je ponovo, mada kratko bio vršitelj dužnosti predsjednika. Njegova prisutnost u honduraškoj polici predstavljala je opasnost za tadašnju vlast, tako da je tokom 1878. godine skovana zavjera protiv njega. Medina je uhapšen i u konačnici strijeljan 23. siječnja 1878. godine. Njegovo tijelo preneseno je u grad Gracias.

  • p
  • r
  • u
Napomena: Italik označava vršitelja dužnosti predsjednika
Državni poglavar
(1824–1838)
  • Dionisio de Herrera (1824–1827)
  • José Justo Milla (1827)
  • Anacleto Bendaña (1827)
  • José Jeronimo Zelaya (1827)
  • Francisco Morazán (1827–1828)
  • Diego Vigil (1828–1829)
  • Francisco Morazán (1829)
  • Juan Ángel Arias (1829–1830)
  • Francisco Morazán (1830)
  • José Santos Díaz del Valle (1830–1831)
  • José Antonio Márquez (1831–1832)
  • José Francisco Milla (1832–1833)
  • Joaquín Rivera Bragas (1833)
  • Francisco Ferrera (1833–1834)
  • Joaquín Rivera Bragas (1834)
  • José María Bustillo (1834–1835)
  • Joaquín Rivera Bragas (1835–1836)
  • José María Martínez (1836–1837)
  • Justo José de Herrera (1837–1838)
Savjetnik za izvršnu vlast
(1838–1839)
  • José María Martínez Salinas (1837–1838)
  • José Lino Matute (1838–1839)
  • Juan Francisco de Molina (1839)
  • Felipe Neri Medina (1839)
  • Juan José Alvarado (1839)
  • José María Guerrero (1839)
  • José María Bustillo (1839)
  • Vijeće ministara (1839)
Predsjednik
(1839–danas)
  • José Francisco Zelaya (1839–1841)
  • Francisco Ferrera (1841–1843)
  • Vijeće ministara (1843)
  • Francisco Ferrera (1843–1845)
  • Vijeće ministara (1845)
  • Coronado Chávez (1845–1847)
  • Vijeće ministara (1847)
  • Juan Lindo (1847–1848)
  • Felipe Bustillo (1848)
  • Juan Lindo (1848–1852)
  • José Francisco Gómez (1852)
  • José Trinidad Cabañas (1852–1853)
  • José Francisco Gómez (1853)
  • José Trinidad Cabañas (1853–1855)
  • Juan Francisco López (1855)
  • José Santiago Bueso (1855)
  • Francisco de Aguilar (1855–1856)
  • José Santos Guardiola (1856–1862)
  • José Francisco Montes (1862)
  • Victoriano Castellanos Cortés (1862)
  • José Francisco Montes (1862–1863)
  • José María Medina (1863)
  • Francisco Inestroza (1863–1864)
  • José María Medina (1864–1865)
  • Crescencio Gómez Valladares (1865–1866)
  • José María Medina (1866–1867)
  • Juan Francisco López (1867)
  • José María Medina (1867–1868)
  • Vijeće ministara / José María Medina (1868–1869)
  • Francisco Cruz Castro (1869–1970)
  • José María Medina (1870)
  • Inocente Rodríguez (1870)
  • José María Medina (1870–1872)
  • Crescencio Gómez Valladares (1872)
  • Carlos Céleo Arias (1872–1874)
  • Ponciano Leiva Madrid (1874–1876)
  • José María Zelaya (1876)
  • Ponciano Leiva Madrid (1876)
  • Marcelino Mejía (1876)
  • Crescencio Gómez Valladares (1876)
  • José María Medina (1876)
  • Marco Aurelio Soto (1876–1883)
  • Vijeće ministara (1883)
  • Luis Bográn Barahona (1883–1886)
  • Ponciano Leiva Madrid / Luis Bográn Barahona (1886–1887)
  • Luis Bográn Barahona (1887–1891)
  • Ponciano Leiva Madrid (1891–1893)
  • Rosendo Agüero (1893)
  • Domingo Vásquez Toruño (1893–1894)
  • Policarpo Bonilla (1894–1899)
  • Terencio Sierra (1899–1903)
  • Vijeće ministara (1903)
  • Juan Ángel Arias (1903)
  • Manuel Bonilla (1903–1907)
  • Privremena vladina hunta (1907)
  • Miguel Rafael Dávila (1907–1911)
  • Francisco Bertrand Barahona (1911–1912)
  • Manuel Bonilla (1912–1913)
  • Francisco Bertrand Barahona (1913–1915)
  • Alberto de Jesús Membreño (1915–1916)
  • Francisco Bertrand Barahona (1916–1919)
  • Vijeće ministara (1919)
  • Rafael López Gutiérrez (1919)
  • Vicente Mejía Colindres (1919)
  • Francisco Bográn Barahona (1919–1920)
  • Rafael López Gutiérrez (1920–1924)
  • Vijeće ministara (1924)
  • Vicente Tosta Carrasco (1924–1925)
  • Miguel Paz Barahona (1925–1929)
  • Vicente Mejía Colindres (1929–1933)
  • Tiburcio Carías Andino (1933–1949)
  • Juan Manuel Gálvez (1949–1954)
  • Julio Lozano Díaz (1954–1957)
  • Vojna hunta (1956–1957)
  • Ramón Villeda Morales (1957–1963)
  • Oswaldo López Arellano (1963–1971)
  • Ramón Ernesto Cruz (1971–1972)
  • Oswaldo López Arellano (1972–1975)
  • Juan Alberto Melgar (1975–1978)
  • Policarpo Paz García (1978–1982)
  • Roberto Suazo Córdova (1982–1986)
  • José Simón Azcona (1986–1990)
  • Rafael Leonardo Callejas (1990–1994)
  • Carlos Roberto Reina (1994–1998)
  • Carlos Roberto Flores (1998–2002)
  • Ricardo Maduro (2002–2006)
  • Manuel Zelaya (2006–2009)
  • Roberto Micheletti (2009–2010)
  • Porfirio Lobo (2010–2014)
  • Juan Orlando Hernández (2014–2022)
  • Xiomara Castro (2022–danas)
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 70571536
  • LCCN: n91067091
  • GND: 1165347059