Omo

Ovo je glavno značenje pojma Omo. Za druga značenja, v. Omo (razvrstavanje).

4°34′9″N 36°1′54″E / 4.56917°N 36.03167°E / 4.56917; 36.03167
? mDužina760^[1] kmHidrologijaUlijeva se uTurkanaTransportPlovnostkod Jezera Turkana

Omo je velika rijeka na jugu Etiopije, koja u potpunosti teče unutar granica Etiopije do svog uvira u jezero Turkana na granici s Kenijom. Omo teče kroz zapadni dio Regije Oromija i središnjim dijelom Regije Južnih naroda, narodnosti i etničkih grupa.

Prvi evropljanin koji je u potpunosti istražio tok rijeke Omo od izvora do ušća u Turkanu, bio je talijanski istraživač Vittorio Bottego (1895–1897).

Hidrografija

Rijeku Omo formira više manjih planinskih potoka u Gorju Šoa. Njezin tok je uglavnom pravilan u smjeru juga, osim kod kordinate 7°37′N 36°30′E / 7.617°N 36.500°E / 7.617; 36.500 kad naglo skreće na zapad te potom pravi veliki S, te potom opet pravilno teče prema jugu do jezera Turkana gdje na uviru ima malu deltu. Omo je 760 km dug.^[2] Od izvora do ušća Omo ima ukupan pad od skoro 2.000 m, od izvora na visini 2.316 m do ušća u jezero na 487 m, te stoga teče poput gorskog brzaka, ima vodopade, poput Kokobija i drugih manjih. Zbog toga je Omo plovan samo na vrlo kratkom dijelu iznad svog uvira u jezero Turkana. Turističi vodič po Etiopiji Spectrum, opisuje rijeku Omo kao popularno mjesto za rafting u septembru i oktobru, kad rijeka ima još uvijek visok vodostaj poslije kišne sezone. Najveće pritoke Oma su rijeke Gibe, Vabi, Denčija, Gojeb, Mui i Usno.

U prošlosti je rijeka Omo bila istočna granica afričkih srednjovjekovnih kraljevstva Janjero i Garo. Rijeka Omo prolazi pored Nacionalnih parkova; Mago i Omo, poznatih rezervata divljih životinja. Rijeka je i danas stanište bronih afričkih divljih životinja; nilskih konja, krokodila i otrovnih zmija vretenica (Bitis arietans).

Otkriće rijeke Omo i jezera Turkana

Rijeka Omo i mitsko veliko jezero na njezinu ušću uzbuđivali su maštu evropljana, sredinom 19. vijeka koji su imali vrlo površne informacije o tome prenešene od domorodaca preko arapskih trgovaca. Jules Borelli bio prvi evropski istraživač koji je istražio gornji i srednji tok rijeke Omo 1880. godine. Talijanski istraživač Vittorio Bottego uspio je temeljno istražiti tok rijeke Omo u junu 1896. za svoje druge afričke ekspedicije (1895–97.), na kojoj je i umro 17. marta 1897. godine. britanski istraživač Herbert Henry Austin i njegovi ljudi, dospjeli su delte rijeke Omo septembra 1898, ali su razočarano utvrdili da je etiopska ekspedicija na čelu s rasom Voldom Giorgisom, prethodno već zabila etiopsku zastavu na sjevernu obalu jezera Turkana 7. aprila 1898, kao i to da su već orobili domoroce. Ruski poručnik Aleksandar Bulatovič vodio je drugu etiopsku ekspediciju do obala jezera 1899. godine. Ova istraživanja inspirirala su i poljskog romansijera Henryka Sienkiewicza za njegov pustolovni roman Kroz pustinju i prašumu.

Omo i prvi ljudi

Dolina na donjem toku rijeke Omo
Svjetska baština – UNESCO
Etiopija (Afrika)
Registriran:	1980 (4. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	iii, iv
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Za dolinu u donjem toku rijeke Omo se drži da je bila raskrsnica različitih kultura i etničkih skupina već prije više tisuća godina. Zbog toga se danas vrše istraživanja stanovnika Donjeg Oma, plemena Mursi, Suri, Niangatom, Dizi i Me'en, i istražuje njihova različitost.

Cijeli sliv rijeke Omo je važno geološko i arheološko nalazište. Na nekoliko nalazišta pronađeni su fosili hominida iz pliocena i pleistocena, koje su iskopali francuski i američki timovi stručnjaka. Pronađeni su i fosili australopiteka i homo sapiensa na nekoliko lokaliteta, kao i kameno oruđa od kvarcita, starosti oko 2,4 milijuna godina. Kad je oruđe otkriveno, isprva se mislilo da je čak starije od kulture Oldovan, zbog grubljeg i primitivnijeg izgleda. Novija istraživanja pokazala su da je to zbog lošijeg materijala tako da se danas drži da i to oruđe pripada Kulturi kanjona Oldovan.

Zbog izuzetnih kulturno historijskih vrijednosti, UNESCO je 1980 uvrstio Dolinu donjeg toka rijeke Omo na na svoju listu Svjetske baštine.^[3]

Projekt izgradnje hidroelektrane Gibe III

Na rijeci Omo se planira izgraditi najveću hidroelektranu u Africi sa betonskom branom visokom 243 m, taj projekt nakupio je dosta protivnika, zaštitnika prirode koji su pokrenuli svoju on line peticiju.^[4][5]

Poplava 2006.

Jake kiše 2006 uzrokovale su velike poplave u donjem dijelu rijeke Omo, za kojih se utopilo 456 ljudi, a 20, 000 pobjeglo iz svojih domova.^[6]

Izvori

Bibliografija

• Butzer, Karl W. (1971). Recent history of an Ethiopian delta: the Omo River and the level of Lake Rudolph, Research paper 136, Department of Geography, University of Chicago, 184 str., Library of Congress Control Number 70-184080 (en)
• Camerapix (2000). Spectrum Guide to Ethiopia, First American Ed., Brooklyn: Interlink, ISBN 1-56656-350-X (en)
• Ben Crandall: The Omo River Valley, eMuseum @ Minnesota State University, Mankato (2007) Arhivirano 2006-12-10 na Wayback Machine-u (en)
• W. Hurd: Rangers by Birth, Cultural Survival Quarterly, (2006)
• Lower Valley of the Omo, World Heritage List, UNESCO (en)
• L. Vannutelli e C. Citerni: Seconda spedizione Bòttego: L'Omo, viaggio d'esplorazione nell'Africa Orientale, Milano: Hoepli, 1899. (it)

Vanjske veze

• Nacionalni park Omo (en)
• Early Homo sapiens Remains from the Omo River Region of South-west Ethiopia (en)
• The Oldest Homo Sapiens: Fossils Push Human Emergence Back To 195,000 Years Ago (en)
• The African Tribes of OMO Arhivirano 2016-03-07 na Wayback Machine-u (en)
• Africa Resources Working Group Gibe III Dam Omo River (en)