Erih Koš

Erih Koš
Rođenje(1913-04-15)15. 4. 1913.
Sarajevo, Austro-Ugarska
Smrt25. 5. 2010. (dob: 97)
Beograd, Srbija
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetJevrej
DržavljanstvoSrbija
Zanimanjepisac

Erih Koš (Sarajevo, 15. 4. 1913 - Beograd, 25. 5. 2010), jugoslavenski i srpski književnik, prevodilac i akademik.

Biografija

Erih Koš je rođen 15. 4. 1913 u Sarajevu u obitelji jevrejskog podrijetla.[1] Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu. Naprednom pokretu pristupio je u gimnaziji, a na Beogradskom univeritetu je stupio u revolucionarni radnički pokret i primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). 1934 izabran je za člana Univerzitetskog veća, a te godine izabran je i za člana Mjesnog komiteta (MK) KPJ Sarajevo. Diplomirao je pravo na Beogradskom univerzitetu 1935 godine. 1936 godine bio je osuđen od suda za zaštitu Kraljevine Jugoslavije u Beogradu kao komunista na jednodišnju robiju. Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije se priključio 1941 godine. Bio je na političkoj dužnosti u Orjenskom partizanskom odredu III divizije i komesar brigade "Galibardl". Nosilac je Partizanske spomenice 1941.[1]

Po završetku Drugog svjetskog rata, Erih je bio potpredsednik Komiteta za kulturu Vlade FNR Jugoslavije, zatim načelnik Ministarstva za kulturu i prosvetu u Saveznom izvršnom veću. Jedno je vreme bio u diplomatiji. Potom je radio u Narodnom muzeju kao pomoćnik upravnika. Na dužnosti generalnog sekretara Jugoslovenske lige za mir, nezavisnost i ravnopravnost naroda proveo je pet godina (1964-1969).

Proze Eriha Koša nalaze se u više antologija i zbornika savremene jugoslovenske i srpske književnosti. Takođe, radovi i knjige objavljivani su mu i na ostalim jezicima u Jugoslaviji, kao i u Čehoslovačkoj, Engleskoj, Americi, Sovjetskom Savezu, Zapadnoj Nemačkoj, Istočnoj Nemačkoj, Holandiji, Bugarskoj, Mađarskoj i Italiji. Eih je prevodio na srpskohrvatski jezik sa nemačkog i engleskog.

Bio je u više mandata član uprave Udruženja književnika Srbije, kao i predsednik i član uprave P.E.N. Srbije. Učestvovao je, zapaženim referatima, na više kongresa ove međunarodne književne organizacije. Takođe je jedan od osnivača i prvih urednika časopisa "Savremenik". Srpska akademija nauka i umetnosti izabrala je Eriha Koša 1974 za dopisnog, a i 1978 godine za svog redovnog člana. Erih Koš je umro u Beogradu 25. 5. 2010 godine.

Priznanja

Za svoje književno delo akademik Erih Koš je dobio više priznanja, među ostalim i nagradu Saveza književnika Jugoslavije za roman "Veliki mak" (1958), Oktobarsku nagradu Beograda za zbirku "Prvo lice jednine" (1964) i NIN-ovu nagradu za najbolji roman godine "Mreže" (1968). Takođe, dodeljeno mu je i najveće priznanje Srbije - Sedmojulska nagrada, koju je dobio za životno delo.

Bibliografija

Zbirke pripovedaka

  • U vatri (1947)
  • Tri hronike (1949)
  • Zapisi o mladim ljudima (1950)
  • Vreme ratno (1952)
  • Najlepše godine (1955)
  • Kao vuci (1958)
  • Prvo lice jednine (1963)
  • Na autobuskoj stanici (1974)
  • Izlet u Paragvaj, kao osmu knjigu Sabranih dela (1983)
  • Bosanske priče (1984);

Romani

  • Čudnovata povest o kitu velikomtakođe zvanom Veliki mak (1956)
  • Il Tifo (1958)
  • Sneg i led (1961)
  • Novosadski pokolj (1961)
  • Imena (1964)
  • Mreže (1967)
  • Dosije Hrabak (1971)
  • U potrazi za Mesijom (1978)
  • Šamforova smrt (1986)
  • Pisac govora (1989)
  • Miševi (1991)
  • Kuća 25a (1994);

Knjige eseja i članaka

  • Taj prokleti zanat spisateljski (1965)
  • Zašto da ne (1971)
  • Pripovetka i pripovedanje (1980)
  • Satira i satiričari (1985)

Knjige autobiografske proze

  • Uzgredne zabeleške (1990)
  • Između redova (1994)
  • Odlomci i sećanja
  • Pisci I i II

Reference

  1. 1,0 1,1 Jaša Romano, 1980, str. 418

Literatura

Partizanska spomenica 1941.
Portal NOB
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • p
  • r
  • u
Dobitnici NIN-ove nagrade
1954–1992

1954. Dobrica Ćosić (Koreni)   1955. Mirko Božić (Neisplakani)   1956. Oskar Davičo (Beton i svici)   1957. Aleksandar Vučo (Mrtve javke)   1958. Branko Ćopić (Ne tuguj, bronzana stražo)   1959.   1960. Radomir Konstantinović (Izlazak)   1961. Dobrica Ćosić (Deobe)   1962. Miroslav Krleža (Zastave)   1963. Oskar Davičo (Gladi)   1964. Oskar Davičo (Tajne)   1965. Ranko Marinković (Kiklop)   1966. Meša Selimović (Derviš i smrt)   1967. Erih Koš (Mreža)   1968. Slobodan Novak (Mirisi, zlato i tamjan)   1969. Bora Ćosić (Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji)   1970. Borislav Pekić (Hodočašće Arsenija Njegovana)   1971. Miloš Crnjanski (Roman o Londonu)   1972. Danilo Kiša (Peščanik)   1973. Mihailo Lalić (Ratna sreća)   1974. Jure Franičević-Pločar (Vir)   1975. Miodrag Bulatović (Ljudi sa četiri prsta)   1976. Aleksandar Tišma (Upotreba čoveka)   1977. Petko Vojnić Purčar (Dom sve dalji)   1978. Mirko Kovač (Vrata od utrobe)   1979. Pavle Ugrinov (Zadat život)   1980. Slobodan Selenić (Prijatelji)   1981. Pavao Pavličić (Večernji akt)   1982. Antonije Isaković (Tren 2)   1983. Dragoslav Mihailović (Čizmaši)   1984. Milorad Pavić (Hazarski rečnik)   1985. Živojin Pavlović (Zid smrti)   1986. Vidosav Stevanović (Testament)   1987. Voja Čolanović (Zebnja na rasklapanje)   1988. Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke)   1989. Vojislav Lubarda (Vaznesenje)   1990. Miroslav Josić Višnjić (Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba)   1991. Milisav Savića (Hleb i strah)   1992. Živojin Pavlović (Lapot)

1993–2005

1993. Radoslav Petković (Sudbina i komentari)   1994. Vladimir Arsenijević (U potpalublju)   1995. Svetlana Velmar Janković (Bezdno)   1996. David Albahari (Mamac)   1997. Milovan Danojlić (Oslobodioci i izdajnici)   1998. Danilo Nikolić (Fajront u Grgetegu)   1999. Maksimilijan Erenrajh (Karakteristika)   2000. Goran Petrović (Sitničarnica "Kod srećne ruke")   2001. Zoran Ćirić (Hobo)   2002. Mladen Markov (Ukop oca)  2003. Vladan Matijević (Pisac iz daleka)  2004. Vladimir Tasić (Kiša i hartija)  2005. Miro Vuksanović (Semolj zemlja)

2006–2024

2006. Svetislav Basara (Uspon i pad Parkinsonove bolesti)   2007. Dragan Velikić (Ruski prozor)   2008. Vladimir Pištalo (Tesla, portret među maskama)   2009. Grozdana Olujić (Glasovi u vetru)   2010. Gordana Ćirjanić (Ono što oduvek želiš)   2011. Slobodan Tišma (Bernardijeva soba)   2012. Aleksandar Gatalica (Veliki rat)   2013. Goran Gocić (Tai)   2014. Filip David (Kuća sećanja i zaborava)   2015. Dragan Velikić (Islednik)   2016. Ivana Dimić (Arzamas)   2017. Dejan Atanacković (Luzitanija)   2018. Vladimir Tabašević (Zabluda Svetog Sebastijana)   2019. Saša Ilić (Pas i kontrabas)   2020. Svetislav Basara (Kontraendorfin)   2021. Milena Marković (Deca)   2022. Danica Vukićević (Unutrašnje more)   2023. Stevo Grabovac (Poslije zabave)

a Odbio nagradu.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 46786374
  • LCCN: n84140746
  • ISNI: 0000 0001 1060 5749
  • GND: 13982572X
  • SUDOC: 029157900
  • BNF: cb12084210x (podaci)
  • BIBSYS: 90342980
  • NKC: jo2002139511