Vladan Matijević


Vladan Matijević
1962. novembar 1962.
Mesto rođenja:  ()
Datum smrti:    [[]] [[]]
Mesto smrti:  ()

1962.

Vladan Matijević (rođen 16. novembra 1962. u Čačku) srpski je književnik i dobitnik Andrićeve nagrade za najbolju knjigu priča 2000. i Ninove nagrade kritike za najbolji roman 2003. godine.

Biografija

Vladan Matijević rođen je 1962. godine u Čačku, u čijem predgrađu i danas živi. Osamnaest godina je radio u fabrici bazne hemije, od 2005. zaposlen je u galeriji Nadežda Petrović u Čačku.

Počeo je sa pisanjem poezije, njegove pesme štampane su u časopisima već početkom osamdesetih. Godine 1991. objavljuje zbirku pesama Ne remeteći rasulo, koja, po Matijeviću, predstavlja prelomni trenutak u njegovom životu. Ubrzo počinje da piše i prozu. Kratki roman Van kontrole je njegovo prvo prozno delo.

Do danas je objavio četrnaest knjiga, većina je imala više izdanja. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski, bugarski i makedonski jezik. Dobitnik je više značajnih nagrada i priznanja u Srbiji, između ostalih i Andrićeve nagrade za najbolju knjigu priča 2000. godine i Ninove nagrade kritike za najbolji roman 2003. godine. Gradsko pozorište u Čačku je 16. novembra 2023. premijerno izvelo predstavu "Sloboda govora" po istoimenom romanu ovog autora, po dramatizaciji Sofije Dimitrijević i u režiji Nikole Bundalo.

O stvaralaštvu Vladana Matijevića napisano je više od sto kritičkih tekstova, o njemu su snimljena dva dokumentarna televizijska filma autora Josipa Babela (2004) i Olgice Rakić (2010). Predstavljen je u emisijama Velje Pavlovića "Nivo 23" (2014) na Studiju B i Rade Đurić "Da sam ja neko" (2023) na N1 televiziji. Pisac i urednik Aleksandar Gatalica, snimio je 2016. za RTS polučasovnu emisiju Književni dijalog sa Vladanom Matijevićem. Radio Beograd Drugi program emitovao je njegovu radio-dramu Postvidovdanski boj (2014) u režiji Slađane Kilibarde.

Živi u Čačku.

Dela

  • Ne remeteći rasulo (pesme, 1991)
  • Van kontrole (roman, 1995, nova verzija 2021)
  • R. C. Neminovno (roman, 1997, nova verzija 2017)
  • Samosvođenje (pesme, 1999)
  • Prilično mrtvi (priče, 2000)
  • Pisac izdaleka (roman, 2003)
  • Časovi radosti (roman, 2006)
  • Žilavi komadi (drame, 2009)
  • Vrlo malo svetlosti (roman, 2010)
  • Memoari, amnezije (eseji, 2012)
  • Pristaništa (priče, 2014)
  • Susret pod neobičnim okolnostima (roman, 2016)
  • Sloboda govora (roman, 2020)
  • Pakrac (roman, 2023).

Nagrade

  • Andrićeva nagrada 2000. godine za knjigu priča Prilično mrtvi.
  • Ninova nagrada kritike 2003. godine za roman Pisac izdaleka.
  • Nagrade Zlatni hit liber i Zlatni bestseler 2004. za roman Pisac izdaleka.
  • Nagrada Meša Selimović 2010. godine za roman Vrlo malo svetlosti.
  • Nagrada Borisav Stanković 2010. godine za roman Vrlo malo svetlosti.
  • Nagrada Isidora Sekulić 2010. godine za roman Vrlo malo svetlosti.
  • Nagrade Kočićevo pero i Kočićeva knjiga 2012. godine za knjigu eseja Memoari, amnezije.
  • Nagrade Stevan Sremac i Danko Popović 2014. godine za knjigu priča Pristaništa.
  • Nagrada Ramonda Serbika 2019. godine za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi.
  • Nagrada Zlatni krst kneza Lazara 2023. godine za celokupno književno delo.
  • Nagrada Beogradski pobednik 2023. za roman Pakrac.

Povezano

Vanjske veze

  • Lako se pamti
  • Vladan Matijević: Pisci glume zbog sramote („Večernje novosti“, 13. jul 2013)
  • Za Urbani književni krug govori književnik Vladan Matijević Arhivirano 2014-02-01 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
Dobitnici NIN-ove nagrade
1954–1992

1954. Dobrica Ćosić (Koreni)   1955. Mirko Božić (Neisplakani)   1956. Oskar Davičo (Beton i svici)   1957. Aleksandar Vučo (Mrtve javke)   1958. Branko Ćopić (Ne tuguj, bronzana stražo)   1959.   1960. Radomir Konstantinović (Izlazak)   1961. Dobrica Ćosić (Deobe)   1962. Miroslav Krleža (Zastave)   1963. Oskar Davičo (Gladi)   1964. Oskar Davičo (Tajne)   1965. Ranko Marinković (Kiklop)   1966. Meša Selimović (Derviš i smrt)   1967. Erih Koš (Mreža)   1968. Slobodan Novak (Mirisi, zlato i tamjan)   1969. Bora Ćosić (Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji)   1970. Borislav Pekić (Hodočašće Arsenija Njegovana)   1971. Miloš Crnjanski (Roman o Londonu)   1972. Danilo Kiša (Peščanik)   1973. Mihailo Lalić (Ratna sreća)   1974. Jure Franičević-Pločar (Vir)   1975. Miodrag Bulatović (Ljudi sa četiri prsta)   1976. Aleksandar Tišma (Upotreba čoveka)   1977. Petko Vojnić Purčar (Dom sve dalji)   1978. Mirko Kovač (Vrata od utrobe)   1979. Pavle Ugrinov (Zadat život)   1980. Slobodan Selenić (Prijatelji)   1981. Pavao Pavličić (Večernji akt)   1982. Antonije Isaković (Tren 2)   1983. Dragoslav Mihailović (Čizmaši)   1984. Milorad Pavić (Hazarski rečnik)   1985. Živojin Pavlović (Zid smrti)   1986. Vidosav Stevanović (Testament)   1987. Voja Čolanović (Zebnja na rasklapanje)   1988. Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke)   1989. Vojislav Lubarda (Vaznesenje)   1990. Miroslav Josić Višnjić (Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba)   1991. Milisav Savića (Hleb i strah)   1992. Živojin Pavlović (Lapot)

1993–2005

1993. Radoslav Petković (Sudbina i komentari)   1994. Vladimir Arsenijević (U potpalublju)   1995. Svetlana Velmar Janković (Bezdno)   1996. David Albahari (Mamac)   1997. Milovan Danojlić (Oslobodioci i izdajnici)   1998. Danilo Nikolić (Fajront u Grgetegu)   1999. Maksimilijan Erenrajh (Karakteristika)   2000. Goran Petrović (Sitničarnica "Kod srećne ruke")   2001. Zoran Ćirić (Hobo)   2002. Mladen Markov (Ukop oca)  2003. Vladan Matijević (Pisac iz daleka)  2004. Vladimir Tasić (Kiša i hartija)  2005. Miro Vuksanović (Semolj zemlja)

2006–2024

2006. Svetislav Basara (Uspon i pad Parkinsonove bolesti)   2007. Dragan Velikić (Ruski prozor)   2008. Vladimir Pištalo (Tesla, portret među maskama)   2009. Grozdana Olujić (Glasovi u vetru)   2010. Gordana Ćirjanić (Ono što oduvek želiš)   2011. Slobodan Tišma (Bernardijeva soba)   2012. Aleksandar Gatalica (Veliki rat)   2013. Goran Gocić (Tai)   2014. Filip David (Kuća sećanja i zaborava)   2015. Dragan Velikić (Islednik)   2016. Ivana Dimić (Arzamas)   2017. Dejan Atanacković (Luzitanija)   2018. Vladimir Tabašević (Zabluda Svetog Sebastijana)   2019. Saša Ilić (Pas i kontrabas)   2020. Svetislav Basara (Kontraendorfin)   2021. Milena Marković (Deca)   2022. Danica Vukićević (Unutrašnje more)   2023. Stevo Grabovac (Poslije zabave)

a Odbio nagradu.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 6768164
  • LCCN: n2003050631
  • ISNI: 0000 0001 2119 1107
  • GND: 13762316X
  • SUDOC: 120461595
  • NKC: jo2002139520
  • BNE: XX4773761